Prava deteta predstavljaju jednu od najosetljivijih tema svakog društva, pa je shodno tome naš Porodični zakon poseban akcenat stavio na pravima deteta i na brigu o ostvarenju Ustavom i zakonima zagarantovanih prava. Pod najbitnijim pravima deteta predviđenim Porodičnim zakonom izdvajamo: pravo deteta da zna ko su mu roditelji (pravo na poreklo), pravo deteta da živi sa roditeljima i pravo da se roditelji o njemu staraju pre svih drugih, pravo deteta da ima obezbeđene najbolje moguće životne i zdravstvene uslove za svoj pravilan i potpun razvoj, pravo deteta na obrazovanje u skladu sa svojim sposobnostima, željama i sklonostima itd. (alimentacija advokat)
Članom 73. Porodičnog zakona propisano je pravo i dužnost roditelja na izdržavanje deteta. Roditelji svoje roditeljsko pravo mogu da vrše zajednički i sporazumno kada vode zajednički život, a može ga vršiti i samostalno samo jedan roditelj, naravno u zavisnosti od konretnog slučaja.
Roditelj sam vrši roditeljsko pravo kada je drugi roditelj umro, ili je nepoznat, ili je potpuno lišen roditeljskog prava odnosno poslovne sposobnosti, ali i na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život, a nisu zaključili sporazum o vršenju roditeljskog prava.
Jedan od najčešćih problema koji se javlja u praksi, a vezano je za prava deteta koja opet proističu iz obaveza roditelja, je pitanje izdržavanja deteta od strane roditelja koji ne vrši roditeljsko pravo. Naime, sud će presudom obavezno odlučiti o poveravanju zajedničkog deteta jednom roditelju, o visini doprinosa za izdržavanje od strane drugog roditelja i o načinu održavanja ličnih odnosa deteta sa drugim roditeljem. Sud, prilikom određivanja izdržavanja uzima u obzir sledeće činjenice: potrebe poverioca izdržavanja (tj. u ovom slučaju deteta) i mogućnostima dužnika izdržavanja (u ovom slučaju roditelja) a vodeći računa o minimalnoj sumi izdržavanja. Ono što je jako bitno je i to da zakon prepoznaje da potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, sopstvenih prihoda itd.
Ovo u praksi znači da je zakon predvideo mogućnost promene visine sume izdržavanja u skladu sa napred pobrojanim kriterijumima, pa to što je sud presudom obavezao dužnika izdržavanja na jedan iznos ne znači da se protekom vremena ne može zahtevati izmena visine izdržavanja. Poverilac izdržavanja može da zahteva da se visina izdržavanja odredi u fiksnom mesečnom iznosu ili u procentu od redovnih novčanih mesečnih primanja dužnika izdržavanja. Ukoliko sud odredi visinu izdržavanja na ovaj način, visina izdržavanja ne može biti niža od 15% niti viša od 50% redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja. Kao što smo ranije napomenuli, visina izdržavanja se može povećati ili smanjiti ako se promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prvobitna odnosno prethodna odluka, ovaj postupak u sporu za izdržavanje se pokreće tužbom.
Naša advokatska kancelarija će Vam, na osnovu višegodišnjeg iskustva koje ima, pružiti svu neophodnu pravnu pomoć u ovakvim postupcima. Alimentacija advokat.